Akademik Čedo Vuković inspirisan pjevanjem vokalne grupe "Harmonija" napisao je i posvetio ovoj grupi pjesmu "Kad zapjeva Harmonija". 

Kad zapjeva "Harmonija"

Kad zapjeva budvanska "Harmonija",
          iz morske pjene izvija se Skočiđevojka
          i nad valima lebdi primorkinja vila -
          uz lahor jednogrlice pitaju:

       Ej, divotna sestro, plava Harmonijo,
       kćeri Aresa i Afrodite,
       što te mitska priča s Kadmom uzida
       u temelje budvanskog grada,
       otkud tebi to čudesno ime?

Kad zapjeva budvanska "Harmonija"
       iz mita se helenskog uzdiže
       zapjev plavokose Harmonije:

       U pradoba plamno, u zoru svijeta,
       nad haosom tavnim zračje trjumfuje.
       Preko zjapa grdnog i ognjeva mržnje
       mostovi se viju - sedmobojne duge.

       H a r m o - kola i krug i sklad u kosmosu,
       h a r m o - krug i kolski točak iz Mikene,
       h a r m o - krug i složne sile podnebesja -
       i rodi se moja riječ - h a r m o n i j a!

Kad zapjeva budvanska "Harmonija"
       ona biva sestra svojega imena.
       I pokrenu se horski krugovi svjetlosti
       i vječno budna riječ - harmonija -
       zaiskri u stihovima Homera i Pindara
       i Sapfe, okružene glasovima muza,
       pa sve odlijegne u stihu Njegoševom:
       Gromovi su Lovćenu muzika" ...
       I gle, h a r m o n i j a skladno prožima
       sve živo i neživo i maštu visina.
       I krug je svemu i krug sve je.
       I krug je svekružje kao oko naše
       i u oku svijet i u oku zjena
       i u zjeni zrak i u zraku suza
       i u suzi rosa - radosno cvjetanje...

Kad zapjeva budvanska "Harmonija",
       shori se čisti oktet sveprirodni -
       iz mita i ljepote, iz sna i ljubavi.

Kad zapjeva "Harmonija",
       skladno se oglase masline, breze i palme
       i visine gorja,
       skladno se odazovu orhideje, žukve i ruže
       i gibanje morja.

Kad zapjeva "Harmonija",
       skladno zablista cvjetni oktet prirode
       i stasite Budve i primorja.

Ej, kad zapjeva "Harmonija"!